<p>Krovna europska udruga EULITA (European Legal Interpreters and Translators Association), neposredno prije redovne godišnje skupštine, održala je 19. i 20. ožujka 2026. godišnju konferenciju na temu „<strong>The Ethics of Justice</strong>“ (Etika u pravosuđu). Konferencija i skupština odvijale su se na engleskom i francuskom jeziku pred 80-ak sudionika, u svečanoj dvorani Aula Magna Aldo Cossu, Palazzo Ateneo Sveučilišta Aldo Moro u Bariju. DSTIP je predstavljala opunomoćena članica&nbsp;Lea Kovács. Bilo je zanimljivo, pročitajte&nbsp;njezin detaljan izvještaj:</p>

<p><strong><u>Četvrtak, 19. ožujka 2026.</u></strong></p>

<p>Nakon pozdravnih riječi i kratka uvoda u teme konferencije kojima su se brojnom članstvu obratile Concetta Cavallini, voditeljica CLA (University Language Centre), profesorica francuskog jezika i prevođenja pri Sveučilištu Aldo Moro u Bariju, koje nam je bilo domaćin, predsjednica EULITA-e Barbara Rovan i Catia Lattanzi, predsjednica AssITIG-a, talijanske udruge sudskih tumača ao glavnog organizatora susreta, uslijedila su izlaganja prema objavljenom programu. Glavna misao je ta da u upotrebi i ulozi umjetne inteligencije (UI) u osjetljivim situacijama kao što je sudnica uvijek treba imati na umu etičku dimenziju našeg posla – to je pitanje ljudske kompetencije, ali prije svega profesionalne svijesti.</p>

<p>Christiane Driesen, konferencijska prvoditeljica i članica Odbora za pravno prevođenje AIIC-a u svom predavanju „<strong>AI in the Courtroom: Technological Promise, Ethical Peril</strong>“ (UI u sudnici: tehnološko obećanje, etički rizici) zalaže se za UI, ali i za prava čovjeka. Problem leži u našoj percepciji UI, u strahu da će nam oteti posao. Dok se UI može opisati kao pozitivna promjena u društvu, jer nam može olakšati obavljanje nekih poslova, i dalje ostaju izazovi kao što su <em>sloboda čovjeka, prava djeteta, izgoni, pitanja života i smrti</em>, u kojima nema tolerancije na pogreške. Umjesto opće osude UI, valja znati odakle potječe – UI je oblikovana tako da nam ishod prevođenja bude gramatički korektan i tečan na standardnom jeziku. Međutim, često dovodi do pogrešne generalizacije, kad se npr. UI trenirana u određenoj temi primijeni u drugom kontekstu/okviru. Kod prijevoda svjedočenja, problem s UI je taj da proizvede tečno i gramatički korektno svjedočenje, ali poruku ne prenosi u potpunosti: žargon i šatrovački govor prevodi u standardnom registru i time ne svjedoči o osobnosti govornika. Najvažnija je poruka, smisao, a u sudskom kontekstu <em>poruka</em> obuhvaća i neverbalni govor i jezične registre. U tome se <em>pravno tumačenje</em> (legal interpreting) razlikuje od konferencijskog (koji dopušta stilsko „peglanje“ rečenoga) i tehničkog prijevoda. Kod svjedočenja djeteta UI zasad ne prenosi oklijevanja, ni emocije općenito, te vodi do <em>krivotvorenja</em> svjedočenja. Sve te probleme UI će vjerojatno ispraviti u iduće dvije godine. Isti kriteriji vrijede i za postupak azila, gdje je cjelovitost poruke najvažnija. Zbog metode „pročišćivanja“ prijevoda, UI ne odgovara zahtjevima članka 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Pravo na pošteno suđenje). Neadekvatan prijevod može dovesti do odbacivanja zahtjeva za azil i slanja osobe u zemlju podrijetla, gdje će biti izložena mučenju ili smrtnoj opasnosti&nbsp; (članak 3.1. Konvencije). Nadalje, u pitanje se dovodi i članak 13.1. Konvencije (Pravo na djelotvoran pravni lijek) jer u slučaju žalbe na pogreške u usmenom prijevodu, čija je odgovornost i na koga se žaliti ako je prijevod izradila UI? Tri su koraka utvrđivanja usklađenosti s člankom 6. (Pravo na pošteno suđenje) Europske konvencije o ljudskim pravima (Vodič Europskog suda za ljudska prava):</p>

<ol>
<li>može li država prosuditi, 2. je li kvaliteta adekvatna, 3. odgovornost i pravni lijek.</li>
</ol>

<p>U određivanju situacija u kojima je UI prikladna, koristan je test s trima praktičnim pitanjima:</p>

<ol>
<li>Koga mogu pozvati na odgovornost ako se osporava prijevod?</li>
<li>Kako mogu ocijeniti prikladnost prijevoda u odnosu na konkretnog govornika?</li>
<li>Tko ima kaznenu odgovornost?</li>
</ol>

<p>Bez obzira na upotrebu UI, odgovornost i mogućnost ispravljanja pogreške uvijek mora ostati na pojedincu.</p>

<p>Evangelos Doumanidis, član njemačke udruge VVU, ukratko je predstavio glavne premise svog izlaganja pod naslovom „<strong>Not in my backyard</strong>“ (Ne u mojoj kuruzi). Sve počinje s našom kulturom, koja voli brzinu. Tako i sudci kažu da su im najvažniji trošak, brzina i kvaliteta. Ali čak i ako UI redovno daje uvjerljive rezultate, ostaje nepouzdana. <em>Što</em> je UI? Nuklearna bomba koja otkucava – nije razgovorni partner, već jezični model, jezični stroj koji govori nama kroz jezik, i kao takav on sam nema etike. Što se više oslanjamo na UI, to se više odričemo kontrole i suverenosti. Događa se prijenos moći i suverenosti na stroj. Što je pravda? Aristotelovim riječima, ona je temeljna vrijednost i krajnji cilj ustavne države. Svatko ima mišljenje, ali svi imamo zakon kao put prema pravdi i organizaciji društvenog života. Zakoni i presude, sve je to jezik – pa se da zaključiti da to može i stroj. Sudci će uskoro prepustiti pisanje odluka stroju, no hoće li nam to biti dovoljno? Ako je zakon jezik, a mi govorimo jezik, zakon je lagan – je li to točno? Jezik prava ima dvije značajke – neprecizan je i ima mjesta za interpretacije, odnosno ideološki je uvjetovan. Uporaba UI znači gubitak suverenosti, dok je pravosuđe sama provedba suverenosti – kako je to dvoje spojivo? <em>Tko</em> je UI? Andreessen 2023. objavljuje Tehno-optimistički manifest u kojem tehnologiju vidi kao rješenje za sve ljudske nevolje. 2025. prestaje potraga za jednakošću, pravdom i stvarnošću. Čemu se boriti u stvarnosti kad možemo u snovima, u virtualnom svijetu? Ovo pitanje počinje s kulturom i završava s tehnologijom. Tehnologija je alternativa politici i državi – želimo li stroju prepustiti našu budućnost? Pogledajmo iz drugog kuta: najveća opasnost nije sama superinteligencija, već naše <em>navikavanje</em> na nju. Ona je izvukla na vidjelo krhkost naše društvene strukure, koja ide prema izolaciji i otuđenju. Nije stvar u tome da ćemo izgubiti i posao ili da je to nepravedno, već to da tako postajemo samo potrošači, što je kontradikcija zakonu. Naime, zašto igramo šah, ako ne zato da sebe usavršavamo? Nije li svrha prava – društvena praksa, zaštita općih dobara, život, zdravlje, sloboda? Vratimo se na kulturu. Kad je 2016. vidio novu tehnologiju s modelima animiranima s pomoću UI, jedan redatelj rekao je da je to „uvreda samom životu“. Na pitanje o tome što im je cilj, odgovorili su mu: da stroj može crtati <em>kao ljudi</em>. Ovo je kraj svijeta jer mi gubimo vjeru u sebe – tako UI oblikuje budućnost čovječanstva. Brzina nije uvijek etična, ali pravda to mora biti. Uspjeh je dobar osjećaj jer smo u nešto uložili mnogo truda – zašto onda ne bismo mislili prvo na sebe?</p>

<p>Ivana Nezbedová i Petra Kameníková iz češke organizacije KSTCR u svom su izlaganju pod naslovom „<strong>Neutrality of Interpreters – Does Professionalism mean No Empathy?</strong>“ (Neutralnost tumača – znači li profesionalizam manjak empatije?) naglasile kako je čovjek taj koji odlučuje o UI. Sudski tumač ima višestruku ulogu: on je poveznica jezika i kultura, sudski službenik i jamac jednakopravnosti. Neutralan je i nepristran (nije povezan sa strankama niti sudjeluje u postupku). Što znači imati profesionalan pristup? Etička dilema između profesionalizma i ljudske dimenzije pravosuđa vidljiva je u razgraničenju osjećanja neke emocije i njezina izražavanja. Sudski tumač mora izbjeći emocionalne reakcije. Neutralnost ne znači emocionalnu hladoću, nego profesionalno načelo i nikako nije značajka osobnosti. Naime, tumač je garancija prava jednakosti za one koji ne govore jezik postupka, njegova uloga nije pojasniti stvari, nego učiniti razumljivim ono što je rečeno i ne davati savjete. Zlatni standard u tome ostaje i dalje <em>ljudski prevoditelj</em> jer može prepoznati i pojasniti nejasnoće i zna razlike u kulturi, može čitati između redaka i ima emocionalnu inteligenciju koju algoritmi nemaju. Primjerice, kad se svjedok rasplače, UI odmah prevodi, a ljudski tumač pričeka da se svjedok pribere ili smiri; dijete upotrebljava zamjensku riječ za traumu koju treba prepoznati; svjedok koristi žargon, a UI ga prevodi u formalnom registru. Sudnice su emocionalno okruženje, svjedoci i žrtve plaču, a empatija i ljubaznost važniji su sada nego ikad. To je vid ljudskosti u rigidnom sustavu pravosuđa. Profesionalizam počiva na samokontroli, svijesti o tome, donošenju odluka, odgovornosti, dok je empatija razumijevanje drugoga bez pristranosti. Potrebno je pokušati zadržati i <em>neutralnost</em> kao načelo i <em>empatiju</em> kao mogućnost ljudske povezanosti koja nam može pomoći u radu.</p>

<p>Mira Kadrić sa Sveučilišta u Beču i Katalin Balogh sa Sveučilišta KU u Leuvenu izlagale su na temu „<strong>AI as a third (f)Actor in the communicative Triangle – multilingual Communication, Interpreting and Ethics in multilingual Prison Settings</strong>“ (UI kao treći (f)aktor u komunikacijskom trokutu – višejezična komunikacija, tumačenje i etika u višejezičnim zatvorskim okruženjima). Institucionalna pravila i praksa nisu isto zato što su resursi za provedbu manjkavi i zato što se često samo preporučuje, ali ne i propisuje. Provedeno je istraživanje mješovite metode o višejezičnoj komunikaciji i UI u zatvorima između 40 zatvorenika i 21 člana osoblja. Ispitanici su ispunjavali upitnik s 30 pitanja. Ravnatelj zatvora tvrdi da će tehnologija riješiti sve probleme komunikacije u zatvoru, koja se intenzivno koristi u komunikaciji. U trokutu s UI, na lingivstičkoj razini uočene su stalne promjene u registru, kolebljivost leksika i nepotpuno prepoznavanje govora. UI nije samo alat, već postaje treći akter u postupku. UI ima velik utjecaj na jezik koji upotrebljavamo: društveni mediji, filmovi preoblikovali su ljudsku kulturu, a generativni UI postaje kulturna sila. Budući da je UI zapravo LLM koji radi s jezikom i riječima – usvaja uzorke, lingvističke formule, opće riječi i kontrukcije – pitanje je usvaja, posuđuje li čovjek te konstrukcije od UI. Analizom 7 milijarda riječi prije i poslije ChatGPT-a identificirane su riječi koje GPT upotrebljava češće nego mi, dok mi taj akademski registar preuzimamo i u kolokvijalnom govoru. Područja ljudske djelatnosti koja su najmanje osjetljiva na jezični utjecaj UI (preuzimanje formula) jesu <em>sport, religija i pravosuđe</em>. Takvim utjecajem može doći do kulturne homogenizacije, smanjenja jezične raznolikosti, razvoja uniformiranog jezika, promjene u percepciji kredibilnosti, promjene u ljudskoj kulturi i načinu uporabe jezika, etici i radu u svojstvu sudskih tumača. U konačnici nije pitanje <em>hoće li</em> UI utjecati na kulturu i jezičnu uporabu, nego <em>koliko duboko</em>. Kako to može utjecati na etički kodeks sudskog tumača? Pogotovo zbog činjenice da je omjer halucinacija UI u rasponu 40-67 % ovisno o modelu. Objektivnost i nepristranost razvijeni su onoliko koliko je dizajner planirao. Transparentnost uporabe UI nije uvijek naznačena, jer se već podrazumijeva. Tajnosti i povjerljivosti baš i nema, jer bi u pravilu trebalo brisati i prijevod i dokument čim se izrade. UI u smislu profesionalizma ima prednosti: učinkovitost, brzinu, analizu i sposobnost obrade velikih količina podataka, dosljednost u grubim okvirima, ali čini nas kreativno lijenima, ne razmišljamo više&nbsp; i uzrokuje kognitivnu fiksaciju. Svejedno mladi misle da je UI u svemu (i u savjetima) bolji od čovjeka. Unatoč komunikacijskom trokutu, pa čak i s trećim faktorom, etička i svaka druga odgovornost ostaje na čovjeku.</p>

<p>Michele INCANI, Europski javni tužitelj, EPPO, „<strong>Judicial Ethics</strong>“ (Sudska etika) izlagao je o sudstvu i etici. Pravosuđe je jedno od najstarijih aktivnosti i institucija ljudske povijesti – zaštita društva protiv proizvoljnosti. Unatoč svemu, pobjeđuje zakon jačega koji nameće pravila. Prijetnje protiv sudaca sve su češće, što dovodi u pitanje odluke i legitimnost. Sudac ima dužnost provoditi i primjenjivati zakon, ali i još nešto: kontrolirati sam zakon u skladu s višim vrijednostima. Za etičku dimenziju nisu odgovorni samo provoditelji nego i sudci. Etička dimenzija znači <em>nepristranost</em> (ne neutralnost!) te izostanak predrasuda i osobnih interesa. Nepristranost je moralni zahtjev za sudca – vječno pitanje za sukob interesa. Temelj etike je u dostojanstvu čovjeka. Svaka stranka mora biti tretirana kao važan sudionik, a ne kao objekt u postupku. Pravo i dužnost sudca jest neovisnost, koja ne znači manjak kontrole. Neovisnost i disciplinu sudaca jamče vrhovni sudovi. Sudac mora transparetno izložiti argumentaciju.</p>

<p>Odvjetnik ima osjetljivu etičku ulogu: on može zastupati nekoga protivno svojim moralnim načelima, i tu vrijede načela povjerljivosti, tajnosti, poštovanja suprotne strane. Kako braniti, a ne prijeći granicu etike? On ne smije dovesti suca u zabludu (lažnim dokumentima itd.), dakle postoji etičko ograničenje.</p>

<p>Državno odvjetništvo koje brani i štiti društvo mora poštovati zakon dotične zemlje. Ono ima dužnost <em>otkriti istinu</em>, a ne nužno postići osudu i proglašenje krivim – ono nema cilj protiv nekoga. Sudac mora biti otporan na vanjske pritiske. Savjest sudca nikad ne može biti zamijenjena strojem, a to je garancija pravnog sustava. Etika je duša pravosuđa – mehanizam moći u korist onih kojima treba – i odražava se u svakoj presudi, a pravda je velika samo ako je vodi visoka moralna svijest.</p>

<p>Amal Boualga i Tristan-David Depré iz belgijskog društva BBVT UPTIJ održali su izlaganje „<strong>Fair Trials in the Context of the Automation of legal Language in Belgium: ethical Issues and Responsibilities</strong>“ (Pošteno suđenje u kontekstu automatizacije pravnog jezika u Belgiji: etička pitanja i odgovornosti). Početkom modernoga simultanog prevođenja smatra se niz suđenja u Nürnbergu: oni su kolijevka simultanog prevođenja i temelji <em>pravnoga usmenog prevođenja</em> ili<em> pravnog tumačenja</em>. U trojezičnoj Belgiji jezik postupka bira se po mjestu počinjenja zločina. Tako su u primjeru sudskog postupka „belgijskog demona“ Marca Dutrouxa 2004. bili angažirani <em>ad hoc</em> tumači. No, nakon te pogreške suda angažirali su se isključivo stalni sudski tumači. Jezik postupka može biti i onaj koji većina stranaka razumije, kao nakon napada u Briselu 2022-23. Sada je struka sudskih tumača u Belgiji bolje organizirana. Predsjednica udruge Amal Boualga poslala je pismo predsjednici suda u kojem govori o uvjetima rada, kašnjenju plaćanja, neplaćanju pauza (čekanja), <em>ad hoc</em> imenovanju nekompetentnih osoba, emitiranju snimki prevođenja preko radija itd. Nakon toga propisano je da kod većeg trajanja saslušanja bude najmanje troje kolega u kabini, da se noćni rad računa u teže uvjete rada, da budu osigurani besplatni topli obroci i da se pauze plate, međutim, povisivanje tarifa nisu uspjeli ostvariti. Niske tarife vode do prekarnog rada. To je problem kod osjetljivih predmeta, kao što je kod Sky ECC bila analiza presretnutih poruka i naknadni prijevod sociolekta, koji se ne može prevesti strojno. Tko preuzima odgovornost za takve pogreške: algoritam, sud, istražitelj ili prevoditelj? To je najveći etički izazov danas. Veliki nizozemski rječnik Van Dale odabrao je riječ „hallucineren“ kao riječ godine upravo zbog znatnih razmjera halucinacija UI. Čovjek i stroj paralelno se razvijaju, no riječi nikad nisu neutralne: one uvijek mogu i osuditi i obraniti, a pravosuđe na koncu mora ostati <em>ljudsko</em>.</p>

<p>Uslijedila je slobodna rasprava sudionika o mogućem udruživanju na europskoj razini u svrhu borbe za bolje tarife, uz prisutnost medija, da se borimo za očuvanje kvalitete rada sudskih tumača pojedinaca umjesto angažiranja velikih poduzeća, te o pitanju iskazivanja emocija u smislu empatije i profesionalnosti. Empatija je snaga tumača i ona služi razumijevanju, ali isto tako potrebno je omogućiti psihološku pomoć i uputiti sudske tumače u upravljanje stresom. Dogovoreno je da će se tim pitanjem pozabaviti novi Izvršni odbor EULITA-e. Također se mora izraditi baza podataka o predmetima gdje se UI upotrebljava u sudskim postupcima. Svaka zemlja izvijestit će o trenutačnoj situaciji.</p>

<p><strong><u>Petak 20. ožujka 2026.</u></strong></p>

<p>Predstavljena je nova mrežna stranica EULITA-e: <a href="https://eulita.eu/">https://eulita.eu/</a></p&gt;

<p>Nakon toga usijedila je razmjena informacija o raznim sustavima u zemljama članicama, koje su time ažurirale svoje podatke. Primjerice, sudski tumači u Finskoj imaju tarifu 84 eura po satu i za minimalno dva sata, svi moraju koristiti njih – imaju popis, od najjeftinijih do najskupljih tumača (prevoditelja). Norvežani imaju nacionalni registar svih prevoditelja, s kategorijama i kompetencijama i sukladnim cijenama (ovlašteni imaju 55,5 eura po satu, a neovlašteni 25 eura po satu – tri kategorije ukupno). U Belgiji od 2014. postoji nacionalni registar prevoditelja i tumača, dvojezičan francusko-nizozemski i obvezan je – svatko tko želi prevoditi za sudove mora biti u tom registru i ispuniti uvjete: pravno znanje, certifikat koji daju razna sveučilišta u Belgiji, ili dokazati iskustvo u <em>pravnom prevođenju i tumačenju</em>. 2016. tarife su im fiksirane, nema manevarskog prostora i odluke donose pravosudna tijela. Od 2019. tumačenje je 62 eura po satu, prvi sat je zajamčen, a sve dalje plaća se po minuti rada. U Poljskoj ima 10 000 tumača koji nisu član udruge, najviše ih radi s njemačkim i onda engleskim; udruga je pripremila kodeks profesionalnog ponašanja za pružanje jezičnih usluga. U Irskoj je tarifa 25 eura po satu, a znakovni jezik plaćen je više. U Sloveniji ima 6 udruga, ali je samo jedna član EULITA-e: tarife su 31 euro za pismeni prijevod sa stranog na slovenski jezik, 41 euro za pismeni prijevod sa slovenskog na strani jezik, svakih pola sata (jedinica) usmenog prevođenja iznosi 45 eura, dakle 90 eura po satu; imaju pravo na satnicu za pripremu, ali nekad im ne plate; revizija i ponovno imenovanje su svakih 5 godina, kad moraju dokazati kontinuitet rada.</p>

<p>Liese Katschinka govorila je o ISO projektima. Stručnjaci govore o svojoj profesiji i za to služe norme. Postoji tendencija zamjene ljudskog prevoditelja umjetnom inteligencijom te se postavlja pitanje ispravke pogrešaka i odgovornosti ako nema ljudske provjere. U izradi je Informativni aneks: kvalifikacije i aspekti za upotrebu kod tumačenja. EULITA ima <em>liaison status</em> s ISO-m – ona može pokrenuti projekte i slati stručnjake, ali nema pravo glasa. U potrebi <em>bottom up approacha</em> pozvane su nacionalne udruge da se pridruže. Kad se norma izradi, svaka članica je treba podnijeti državnim vlastima i zamoliti, kao i sveučilišta, da ih primjenjuju. U izradi su Tehničke specifikacije tumačenja u pravnim okruženjima. (Npr. u tehničkim specifikacijama i aneksima s povezanim materijalom želi se definirati i apostil, kao i tekstovi ovjere sudskog tumača). Kako bi se znalo aktualno stanje, potrebne su informacije iz zemalja članica.</p>

<p>Pozvane su udruge članice da pošalju predmete u kojima je došlo do razvoja događaja vezano za prevođenje, npr. direktiva, tarife, uporaba uređaja za tumačenje, kazneni postupak, migracije, uvjeti rada, jer u tim slučajevima EULITA može reagirati ili jednostavno razviti bazu dobrih praksi (u Češkoj je u tijeku predmet u kojem je uskraćeno pravo na prevoditelja).</p>

<p>Budući da su članovi bili istraživači i poučavatelji od osnutka udruge, trebalo bi uključiti sveučilišta. Predlaže se da EULITA uspostavi odjel za istraživanje i poučavanje. Služilo bi kao savjetodavno tijelo. Što se tiče obrazovanja, EULITA promiče edukaciju po ISO normama.</p>

<p>Pozvane su udruge članice da pošalju neke dobre prakse (npr. za mentalno zdravlje, kad se u pripremu i obuku sudskih tumača uvede <em>kontrola emocionalnih reakcija</em>)</p>

<p>Preporučuje se svim sudskim tumačima dokumentarac o tumačenju na stranici EULITA-e (NEWS):</p>

<p><a href="https://eulita.eu/blog/conviciton-quashed-in-irish-case-as-a-result-of-… quashed in Irish case as a result of inadequate interpreting</a></p>

<p>EULITA je izradila „Position on AI“. U tijeku je revizija referentne norme, pa će se vjerojatno mijenjati i sadržaj ovog dokumenta. On nije negativan i ne odbacuje UI, ali naglašava da je sudnica osjetljivo i ozbiljno okruženje. Ono što je dostupno na internetu ne donosi jednako dobar rezultat za sve jezike, te su stoga problematični pouzdanost, povjerljivost i odgovornost. „AI Act“ visi u zraku, ali sudsko okruženje mora se izuzeti i dopisati u sam Zakon. UI&nbsp; može biti podrška u poslu, ali sudski tumači su oni koji sve provjeravaju i odobravaju. Moramo biti proaktivni i prilagoditi „Position on AI“ našim nacionalnim okolnostima te ga predstaviti našem pravosuđu. Branitelji bi nas vjerojatno podržali.</p>

<p>Zato su sve članice zamoljene da, ako žele, predlože izmjene za „Position on AI“, pa će se poslije usuglasiti o novom tekstu. No prije nego što se takav dokument pošalje tijelima vlasti, treba provjeriti najsvježije podatke o UI, koja se svakim danom sve brže razvija.</p>

<p>Na Redovnoj, 16. godišnjoj skupštini EULITA-e izabran je novi Izvršni odbor u sljedećem sastavu: Fernando Gonzalez, Aleksandra Podgorniák Musil, Margareta McKenna, Annette Schiller, Catia Lattanzi i Tristan-David Depré. Sedmoga člana izabrat će Izvršni odbor.</p>